|
-
Vezivo
sredstvo za pigmente silikatnih boja je kalijumovo vodeno staklo, iz
koga se putem CO2 obrazuju kalijum carbonat i silicijumna
kiselina. Silicijumna kiselina se kondenzuje u veća jedinjenja,
najpre u amorfni silikagel (staklasti) koji sadrži veliku količinu
vode, koji vremenom gubi vodu, što dovodi do beljenja( jača
refleksija). Osim toga se na granicama zone pigmenata i punilaca
obnrazuju silikatne tvorevine. Sličan hemijski postupak nalazimo kod
krečnjačkih nanosa.
Često
se prilikom renoviranja starih zgrada želi i verzija u boji.Upravo
se u ovom sektoru u prošlosti mnogo grešilo,jer kao što se moraju
uzeti u obzir druge mere, tako se i materijal za premaz mora
prilagoditi fizičkim osobinama podloge,da ne bi došlo do štete.
Osim
toga materijal za nanošenje mora biti postojan na vremenske uticaje.
Bitan
kriterijum za optičku funkiju jednog premaza, jeste svetlosna
verodostojnost tonova boje.
Neorganski pigmenti su se pokazali najboljim za fasade. Za trajnost
i dugotrajni optički utisak svakako da je od velikog značaja
UV-postojanost. I ode se pokazalo da na mineralna veziva
(vodeno
staklo) ne utiču UV- zraci.
Pored
fizičke i hemijske postojanosti za negu spomenika posebno je važno i
optičko dejstvo ( efekat ). Pošto se kod nege spomenika polazi od
prvobitnog optičkog utiska, ovi premazi se uvek upoređuju sa krečnim
bojama koje su korišćene u srednjem veku.
Pokazalo se na žalost da prilikom upotrebe istih neorganskih
pogmenata u različitim vezivim sredstvima mogu da se jave različiti
optički efekti. Tako prilikom primene organskih vezivih sredstava
posebno trpi brilijantnost ovih neorganskih pigmenata, tako da se u
načelu prilikom premazivanja zgrada koje su zaštićene kao spomenici
koriste silikatno, t.j. mineralno vezani sistemi, pošto su ovi
najbliži izgledu kreča,ali poseduju znatno veću hemijsku stabilnost.
prilikom rada sa silikatnim bojama trba obratiti pažnju na
odgovarajuća zanatska pravila.
Moguće
je izrađivati providne i pokrivajuće premaze već prema željenom
optičkom dejstvu.
Kod
održavanja spomenika prednost se kao i ranije daje takozvanim
dvokomponentnim silikatnim bojama, pošto su po izgledu najsličnije
krečnjačkim bojama.
Kao
čisto mineralni sistemi boja, ove čisto silikatne boje treba
obavezno impregnirati na podlogama koje su osetljive na vlagu.
Često
se koriste takozvane disperzione silikatne boje, pošto njihova
relativno laka obrada iziskuje manje zanatskog rada i znanja.
Na
tržištu se zato nalazi veliki broj ovih proizvoda i svi odgovaraju
DIN-normi 18 363, deo C, odeljak 10.2.6.doduše pri tome još nikad
nije utvrđeno da li se tražena 5%-tna disperzija odnosi na sadržaj
suve materije ili na stanje isporuke.
Ova
činjenica je odgovorna i za to što je kvalitet ovih
jednokomponentnih organo-silikatnih boja tako različit.
Nije
lako organski deo u suvom stanju držati ispod 5 % i toje razlog što
mnogi proizvođači svojim proizvodima dodaju znatno veći disperzioni
sadrzaj.
Drugi
razlogzašto se disperzioni udeo tako visoko drži jeste što (mnogi)
neki proizvođači hidrofilni dodatak dodaju već boji da bi poboljšali
zaštitu od vlage.
Vodeno
staklo reaguje sa CO2 iz vazduha isto kao kreč i u
zavisnosti od vremena i debljine nanetih slojeva prođe najmanje 2-4
nedelje dok se završi ova hemiska reakcija i veže boja.
Hidrofobnim dodatkom ometena je hemijska veza između premaza boje i
podloge(ugradnja kristala između premaza i podloge),tako da su
proizvođači upućeni na to da disperzioni udeo ( sadržaj) povećaju,
da bi postigli fizičku vezu umesto hemijske.
.
Poznatoje da je termički koeficijent širenja disperzije 10 do 20
puta viši, nego kod mineralnih materijala a kod nižih temperatura,
takav premaz se više skuplja od mineralnog. Posledice su često
primećene izbočine u premazu a na takvim mestima kiša može prodreti
u boju, što pri maloj propustljivosti pare može izazvati dodatne
štete u malteru.
Premazi
sa višim disperzionim udelom kao i čisto disperzioni premazi prljaju
se znatno brže od mineralnih.
Pošto
pri sunčevom zračenju dolazi do izvesnog mekšanja veštačke smole,
pri čemu prašina i čađ mogu da prodru u omekšami premaz (da se
stope) i da dovedu do velikog prljanja.
Osim
toga deluju organosilikatni premazi sa većim organskim sadržajem u
odnosu na mineralne sa manjim organskim sadržajem, optički
neuglednije.
Usled
hemijskih osobina vodenog stakla silikatne boje isto kao i krečne
boje mogu da propuštaju gas i vlagu, pri čemu su silikatne boje
neosetljivije prema opterećenjima okoline.
Nažalost podloga je napadnuta kišom koja prolazi kroz silikatne
boje, i to je razlog, zašto silikatne premaze treba naknadno
hidrofobirati. Naknadno hidrofobiranje ima prednost, zato što se ne
hidrofobira samo premaz, već i 2 do 3 milimetra podloge, pa tako ako
eventualno nastanu male pukotine kišnica ne može da prodre u njih.
POnekad
izražena bojazan da ovo naknadno hidrofobiranje utiče na to da
tonovi boja budu tupi i zamrljani i da eventualno mogu dovesti do
belih (potaša) ispraškavanja, mogu se svesti jedino na loš izbor
sredstva za hidrofobiranje.
Što se
tiče tvrdnji da se silikatni premazi mogu ispraškavati, treba reći
sledeće
1.
-Silikatne boje moraju se brižljivo i stručno prerađivati
2.
-Silikatne boje postavljaju veće zahteve na podlogu odnosno obradu
podloge od disperzionih boja.
3.
-Silikatne boje veoma mnogo propuštaju vodenu paru i upijaju vodu.
Usled toga je neophodno gore pomenuto naknadno hidrofobiranje.
Samo
ukoliko se ne obrati pažnja na ove tačke, mogu nastati štete odnosno
ispraškavanja.
Naravno
da je jedna takva upotreba materijala i takvo ulaganje rada skuplje
i da iziskuje više vremena od materijala koji se obrađuju ’’bez
problema’’ ali ipak još uvek ima ljudi, koji boljem kvalitetnijem
proizvodu aa većem trošku daju prednost.
|